Mr. sci. Željko Šikić, dipl. ing.
Josipa Bana Jelačića 69
Dubrovnik
Dubrovnik, 29. travnja 2002.
Republika Hrvatska
Ministarstvo vanjskih poslova
Tajništvo
Predmet: Komentar izvješća klasa 018-06/02-02/12 broj 521-Aus-02-02-01 od 3. travnja 2002.
Štovani
Nakon opoziva s dužnosti generalnog konzula Republike Hrvatske u Melbourneu, 15. travnja 2002. sam iz Dubrovnika stigao u Zagreb. Odmah sam otišao u Odjel za informacijske sustave vratiti notebook, koji sam u vremenskom tjesnacu (opoziv 29.3.2002 za 1.4.2002) bio prisiljen uzeti sa sobom pri odlasku iz Melbournea, o čemu sam u generalnom konzulatu ostavio urednu pismenu izjavu. Ne malo sam se iznenadio kad sam spoznao kako je moja pismena izjava pristigla dalekopisačem iz Melbournea "kompletirana" s jednim bijednim izvješćem u kojem, konzul savjetnik Ana Modun, svoju golemu želju za samo isticanjem, pokušava ostvariti preko iznošenja poluistina i paušalnih ocjena, koje pak manje ili više izravno terete mene, moju sposobnost i moj moralni integritet. Poći ću redom.
Spomenuta osoba tvrdi kako primopredaja poslova nije obavljena, a "zaboravlja" spomenuti kako su se svi poslovi u generalnom konzulatu obavljali potpuno transparentno. Kao generalni konzul sam iz dana u dan raspodjeljivao poslove svojim suradnicima i bio im pri ruci, te donosio odluke u zamršenijim situacijama.
Ista osoba u svom patetičnom pismu tvrdi kako primopredaja financija nije obavljena a "zaboravlja" spomenuti kako financije i financijsku dokumentaciju nisam vodio ja, nego tajnica knjigovođa, koja je i dalje zaposlena u generalnom konzulatu, te kako se jedini bankovni račun kontrolira svaki tjedan s odgovarajućim izvješćem banke i kako je kontrola, po kojoj je knjigovodstveno stanje identično stanju u banci obavljena zadnjeg radnog dana prije mog odlaska. "Zaboravlja” napomenuti kako se u blagajni, upravo po mom naputku drži minimalni iznos gotovine i kako je blagajna cijelo vrijeme bila otvorena i dostupna upravo njoj, te da ona iz te blagajne uzima ili u nju polaže novac često sama, kad tajnica nije tu. Premda to zna, ne spominje, ali spomenut ću ja, kako sam za vrijeme svog mandata uspio bitno smanjiti troškove generalnog konzulata, u isto vrijeme povećavši prihode od poslovanja, što je imalo rezultat u smanjenu doznaka iz MVP-a za jednu trećinu, za što bih po svim normalnim kriterijima samo mogao dobiti pohvale. Umjesto pohvale – pokušaj podvale od osobe kod koje sam upravo ja u nekoliko navrata uočio izuzetnu neurednost u numeriranju i uopće uporabi odgovarajućih uplatnica, što je onda tajnica morala ispravljati.. Umjesto pohvale - pokušaj podvale od osobe koja je u više navrata zaboravila naplatiti ili nije znala procijeniti iznos konzularne usluge, pa sam je morao ispravljati, upozoravati i usmjeravati!
Ista osoba kaže da je "rezidencija zaprimljena u zapuštenom stanju", pa netko može zaključiti da smo ja ili moja gospođa tu rezidenciju oštetili. Prava istina je da smo mi tu kuću primili u oštećenom stanju te da smo za vrijeme boravka u njoj obavili nužne popravke. "Zaboravlja spomenuti" kako smo živeći u toj rezidenciji u vlasništvu Republike Hrvatske, a koju su kupili australski Hrvati, bili teško hendikepirani u odnosu na nju, kojoj Republika Hrvatska plaća cca 18.000 dolara godišnje za stanovanje u zgradi preko puta generalnog konzulata, klimatiziranoj, s čuvarskom službom, zatvorenim bazenom, saunom i gimnastičkom dvoranom. Na mene i moju obitelj pak Hrvatska za stanovanje nije plaćala ništa (dapače plaćao sam stanarinu, što je za RH bio samo prihod), a živio sam u sat vremena vožnje udaljenoj lokaciji od ureda, u kući slikovito rečeno "papirnatih zidova", nepodnošljivo vrućom tijekom ljeta i izuzetno hladnoj zimi. Naše uživanje u otvorenom bazenu pored kuće, u kojemu se prethodnog ljeta, zbog niske temperature vode, nismo okupali niti jedan put, svodilo se na svakodnevno skupljanje lišća i čišćenje bazena, što sam športski uzeo kao rekreaciju i na taj način štedio novce Hrvatskoj. Dakle, opet umjesto pohvale za požrtvovanje - podvala. Usput rečeno, o načinu rješavanja problema rezidencije više puta sam kontaktirao odgovorne osobe u MVP-u, poslao sam pisani prijedlog bivšem tajniku, te ga predao sadašnjim pomoćnicima ministra u ruke, prigodom njihovog posjeta Melbourneu, ali nije bilo nikakove reakcije.
U svom čudnom pismu ista osoba spominje kako je BMW oštećen, a radi se o ogrebotini na braniku, koja je po mom sudu bila tako neznatna da je nisam ni pomislio brisati i potpuno sam na nju zaboravio. Može ju se uočiti jedino ako netko pozorno zagleda iz blizine.
Nadalje ista osoba u svom pismu spominje kako "notebook IBM 380 nije vraćen". I to je sve. Neupućeni čitatelj može zaključiti da sam ga ukrao! Osoba "zaboravlja" spomenuti kako sam ja u vremenskom tjesnacu, dao pismenu izjavu kako se taj notebook izuzima iz osnovnih sredstava generalnog konzulata i kako ću ga donijeti u ministarstvo. Dokaz moje namjere je i moj postupak opisan na početku.
U istom pismu osoba spominje blagajnu u kojoj se drže povjerljivi materijali i broji žigove. Međutim opet "zaboravlja" spomenuti, kako tu blagajnu ona sama godinama otvara i zatvara uzimajući žigove koje spominje i služeći se njima, te da se glede žigova za vrijeme moga mandata nije ama baš ništa promijenilo. Neupućeni čitatelj pak, može na brzinu zaključiti kako sam ja otuđio neke žigove!
Ista osoba nakon toga nastavlja s "nepreciznostima", pa tako spominje kako u diplomatskoj noti o mom odlasku nije navedeno ime osobe koja će me zamijeniti, a "zaboravlja" pripomenuti ili ne razumije, premda je s tim dobro upoznata, kako sam ja u pismu iz kojeg sam saznao za dolazeći opoziv, upozoren kako će notifikacija privremenog voditelja generalnog konzulata biti obavljena od strane MVP-a. Dakle, niti u noti, niti u primopredaji, ja nisam bio mjerodavan odrediti osobu koja će me privremeno ili stalno naslijediti, jer do svog odlaska o tome nisam dobio iz MVP- čak ni najmanju naznaku.
Nakon čudnog opisa primopredaje ista osoba se odmah upušta u prijedloge funkcioniranja ovog generalnog konzulata na način po kojemu ubuduće, vjerojatno jer je ona na čelu, ovdje više nije potrebit generalni konzul!
U nastavku osoba nije odoljela opet implicitno komentirati s negativnim predznakom vrijeme u kojem sam ja bio generalni konzul. Pri tom se opet "svađa" s logikom. U jednu ruku se ponaša kao dobro informirana osoba, a u drugu ruku kao da je upravo stigla iz Hrvatske a ne kao osoba koja u generalnom konzulatu radi dvije i pol godine. Ako je imala primjedbe, zar joj nije bila dužnost upozoriti generalnog konzula dok je bio tamo? Umjesto toga u razgovorima sa mnom, usta su joj bila puna hvale na izvrstan rad generalnog konzulata.
Govori o "nedostatku dijaloga" s hrvatskom zajednicom, "zaboravljajući spomenuti" o kome se to točno radi. Vjerojatno se radi o slijedećem. Od samog početka mog mandata u svojstvu generalnog konzula u Melbourneu grupica ljudi (ne svi) iz vodstva Australsko Hrvatskog Kongresa (australska inačica imena Hrvatskog Svjetskog Kongresa) pokušavala me je uzeti “pod svoje pokroviteljstvo” kako bi na taj način demonstrirala svoju moć i pred cjelokupnom zajednicom se prikazala jedinim tumačem hrvatskih interesa. Do kraja svog mandata odupro sam se svim pritiscima te nastojao i uspijevao održavati jednako korektne odnose sa svim grupama i pojedincima. Dolaskom spomenute osobe u Melbourne ista se grupica preko nje pokušala domoći kontrole i tutorstva nad generalnim konzulatom. Osoba je od tad vodila dvostruki život. Meni je prikazivala tu grupicu kao neobrazovanu i nedostojnu njezina društva, a s grupicom je smišljala podvale protiv mene. Moj odlazak je eto uporabila za izvrtanje teza. Uspješnost održavanja korektnog odnosa sa svima, ali i odbacivanje tutorstva samozvane ambiciozne grupice pokušala je prikazati kao “nedostatak dijaloga”. To se može nazvati samo “krajnjim nedostatkom poštenja” osobe, što uostalom nije neko osobito otkriće.
Osoba nadalje tvrdi kako se "zastalo" u proceduri potpisivanja Memoranduma o kulturnoj suradnji", a "zaboravlja" kako sam upravo ja bio taj koji je gurao cijelu ideju i koji ju je doveo do realizacije, međutim iz meni do sad nerazumljivih razloga stvar je zapela u samom našem Ministarstvu vanjskih poslova.
Spominjanje nedostatka suradnje s Australsko-hrvatskim društvenim uslugama je krajnje čudno i nerazumljivo, pa imam dojam da je spomenuto samo kako bi se nabrojilo čim više teških zadataka koje se osoba sprema riješiti. Isti slučaj je i s potporom učiteljima hrvatskog jezika. U promičbi vrijednosti hrvatskog jezika dapače, osoba je zašla u područje u kojem se, kao i u većini drugih, sa mnom nema nikakovih mogućnosti mjeriti.
Na kraju opet spominjanje nedostatka dijaloga u tumačenju značenja nadnevaka iz novije hrvatske povijesti. I ovo se pitanje u sveukupnom kontekstu može odnositi na mene, što je još jedan paradoks, budući da svatko tko me poznaje znade, da sam prava enciklopedija preciznog tumačenja svih nadnevaka iz novije hrvatske povijesti. Za osobu potpisnicu ovog prozirnog pamfleta, to se pak teško može reći.
Na kraju i najmanje bitno: prijedlozi koje osoba daje na kraju teksta. U njima osoba rabi infinitive iz kojih se ne može zaključiti koga prijedlozi obvezuju. Svađa s logikom se nastavlja u "pojačanju" dijaloga s hrvatskom zajednicom, nakon što je prethodno napisano da dijaloga nema. Ako dijaloga nema onda ga treba uspostaviti, pa ga tek onda možda pojačati. U budućnosti će također biti "zauzimanja za potporu" učiteljima, "aktiviranja gospodarskog vida diplomacije", oživljavanja suradnje s Australsko-hrvatskom gospodarskom komorom(!) - radi se o dvojici braće, iskrenih hrvatskih domoljuba, koji su, zbog golemog poslovnog opterećenja u njihovoj privatnoj knjigovodstvenoj tvrtki, želju za radom na dobrobit hrvatskog naroda donekle kompenzirali osnivanjem spomenute gospodarske komore i isticanjem naziva komore na vratima svoje tvrtke.
U dijelu "prijedloga" je ipak najbitnije "imenovati privremenog voditelja", i odmah zaposliti još jednog čovjeka, dakle osobi povećati plaću i povećati zaposlenost u Australiji - na račun hrvatskih poreznih obveznika. O napuštanju sadašnjeg skupo plaćanog stana u centru grada i prijelazu u besplatnu rezidenciju u dalekom predgrađu – nema prijedloga. Za ovako finu osobu rezidencija je "zapuštena". Za generalnog konzula ona je bila dovoljno dobra, ali za konzula savjetnika – nije. To je mišljenje upravo "primjereno" gospodarskoj i socijalnoj situaciji u Hrvatskoj.
Iznoseći prethodne komentare držim kako sam obavio svoju dužnost i otklonio možebitne dvojbe. Daljnja sudbina komentara, kao i daljnja sudbina osobe čije sam pisanije komentirao ("administrativna administracija" jedan je od bisera spomenutog pisma) – ne zanima me.
mr. sci. Željko Šikić
dipl. ing.
Na znanje:
Ministar, zamjenica ministra, II, IV, V, VII uprava, Veleposlanstvo Canberra
Dostavljeno u MVP preko pisarnice na broj: 01 4551 795 (molim preslikati i dostaviti)
Primjedbe
Objavi komentar